Hrvatski Klub Belgijskih Ovčara

You are here:HKBO arrow Standard
Standard - belgijski ovčar
PDF Ispis E-mail
FCI – Standard No 15/19
FCI – Standard No 15/19.04.2002/GB

BELGIJSKI OVČAR
(Chien de Berger Belge)



ZEMLJA PORIJEKLA: Belgija
DATUM VAŽEĆEG STANDARDA: 22.6.2001.
UPORABA: Izvorno ovčarski pas, a danas radni pas (čuvanje, obrana, traženje i drugo) i službeni pas za sve namjene, kao i obiteljski pas.
FCI KLASIFIKACIJA: Grupa 1 Ovčarski i stočarski psi
(osim švicarskih stočarskih pasa).
Sekcija 1 Ovčarski psi.
S radnim ispitom.

KRATAK POVIJESNI PREGLED: U Belgiji su krajem 1800. godine postojali brojni stočarski psi, koji su bili raznolikog izgleda i dlake. Kako bi sredili takvo stanje ljubitelji tih pasa udružili su se i zatražili pomoć profesora A. Reula s Veterinarsko-medicinske škole Cureghem, kojeg treba smatrati pravim pionirom i osnivačem ove pasmine.
Pasmina je službeno nastala između 1891. i 1897. godine. U Bruxellesu je 29. rujna 1891. godine osnovan Klub za belgijske ovčare (Club du Chien de Berger Belge), a iste je godine u Cureghemu, 15. studenog, profesor Reul okupio 117 pasa, od kojih je izabrao najbolje primjerke. Sljedećih godina započelo se s pravim selektivnim uzgojem u bliskom srodstvu s nekoliko rasplodnjaka.
Do 3. travnja 1892. godine Klub za belgijske ovčare napravio je prvi detaljan standard pasmine. Dozvoljena je samo jedna pasmina s tri varijeteta dlake. No, kako je pasmina bila u rukama običnih ljudi nije još stekla službeni značaj. Zbog toga je prvi pas upisan u rodovnu knjigu Royal Saint-Hubert Society tek 1901. godine.
U slijedećem razdoblju istaknuti promotori iz redova zaljubljenika pasmine bili su odlučni ujednačiti tip pasmine i ispraviti greške. Može se reći da je do 1910. godine utvrđen tip i temperament belgijskih ovčara.
Tijekom povijesti belgijskih ovčara često puta je pitanje prihvatljivih varijeteta i boja izazivalo žučne rasprave. S druge strane, pitanja morfologije, temperamenta i radne podobnosti pasmine nikad nisu bila sporna.
OPĆI IZGLED: Belgijski ovčar je pas srednje izduženih linija, skladnih proporcija, koji kombinira eleganciju i snagu sa suhim, snažnim mišićjem, koje se uklapa u kvadratičan oblik, izdržljiv je, priučen na život na otvorenom i građen tako da je otporan na atmosferske promjene belgijske klime.
Skladnošću izgleda, visoko nošenom glavom on daje utisak elegantne snage koja je nasljeđe selekcije reprezentativnih radnih pasa. Treba ga ocjenjivati kad se prirodno drži bez psihičkog kontakta s vodičem.

VAŽNE PROPORCIJE: Belgijski ovčar može se uklopiti u oblik kvadrata. Prsni koš je spušten do nivoa lakta. Dužina njuške je jednaka ili malo duža od polovice dužine glave.

PONAŠANJE / TEMPERAMENT: Belgijski ovčar je pozoran i aktivan pas, pun energije, uvijek spreman uskočiti u akciju. Uz prirođen nagon za čuvanjem stada, posjeduje i visoko cijenjene kvalitete najboljeg psa čuvara imovine. Bez ikakvog oklijevanja on oštro i ustrajno čuva svog vlasnika. Sjedinjuje sve odlike potrebne za ovčarskog psa, psa za čuvanje i obranu i službenog psa.
Živahnost i pozornost temperamenta, povjerljiva narav i odsustvo straha i agresije očiti su iz njegovog prirodnog držanja, kao i ponosan i pažljiv izražaj sjajnih očiju. Pri suđenju pasmine treba uočiti njegov smiren i neustrašiv temperament.

GLAVA: Visoko nošena, dugačka, ali ne pretjerano, pravokutna, lijepo isklesana i suha. Lubanja i njuška su od oka jednake po dužini, s vrlo malo razlike u korist njuške što daje završni ton izgledu cijele glave.

LUBANJSKI DIO: Srednje širine, u proporciji s dužinom glave, čelo više plosnato nego zaobljeno, frontalna brazda nije jako izražena; sa strane gledano paralelna sa zamišljenom linijom – produženom linijom njuške; potiljno izbočenje slabo razvijeno; nadočni lukovi i jagodice nisu istaknuti.
Stop: Umjeren.

PREDIO LICA:
Nos: Crn.
Njuška: Srednje dužine i lijepo popunjena ispod očiju, postepeno se sužuje prema nosu, poput izduženog klina; nosni hrbat je ravan i paralelan prema gornjoj liniji čela; usnice dobro razdvojene, što znači da kad su usta otvorena kutovi usnica su povučeni prema natrag, a vilice dobro raširene.
Usnice: Tanke, napete i jako pigmentirane.
Vilice/zubi: Snažni, bijeli zubi, pravilno i duboko usađeni u dobro razvijene vilice. Škarast zagriz; klještast zagriz, koji preferiraju uzgajači ovaca i stoke, se tolerira. Potpuno zubalo prema zubnoj formuli; nedostatak dva prva premolara 1 (2 P1) se tolerira, a treći molari 3 (M3) se ne uzimaju se u obzir.
Obrazi: Suhi i ravni, iako mišićavi.
Oči: Srednje veličine, niti izbočene niti upale, blago bademastog oblika, koso položene, smeđkaste boje, poželjno tamne; crno obojani rubovi očnih kapaka; otvoren, živahan, inteligentan i radoznao pogled.
Uši: Prilično male, visoko nasađene, izrazito trokutastog oblika, dobro zaobljenog vanjskog uha, šiljastih vrhova, čvrsto uspravljene, nošene okomito uspravljene kad je pas pozoran.

VRAT: Istaknut, pomalo izdužen, prilično uspravan, mišićav, postepeno se širi prema ramenima, bez podvaljka, vrh blago povijen.

TIJELO: Snažno, ali nije teško, dužina od vrha ramena do sjednih kvrga je otprilike jednaka visini psa u grebenu.
Gornja linija: Gornja linija leđa i slabina je ravna.
Greben: Istaknut.
Leđa: Čvrsta, kratka i mišićava.
Slabine: Čvrste, kratke, dovoljno široke, mišićave.
Sapi: Mišićave; samo blago koso položene; dovoljno široke, ali ne pretjerano.
Prsa: Umjereno široka, ali duboka; gornji dio rebra zasvođen; gledano od naprijed pretprsje umjereno široko, ali nije usko.
Donja linija: Počinje s donje strane prsnog koša i blago se podiže u skladnoj liniji prema trbuhu, koji nije ni opušten niti uvučen, već blago podignut i umjereno razvijen.

REP: Dobro usađen, snažan pri korijenu, srednje dužine, doseže barem do skočnog zgloba, ali poželjno dalje; u mirovanju nošen prema dolje s vrhom zavijenim prema natrag u visini skočnog zgloba; više podignut u kretanju, iako se zavijanje prema vrhu pojačava bez da se podiže preko horizontale, ali nikako ne tvori omču ili se iskrivljeno zavija.

UDOVI

PREDNJI UDOVI:
Opći izgled: Kosti jake, ali ne teške; mišići suhi i snažni; prednje noge okomite sa svih strana i savršeno paralelne gledano od naprijed.
Ramena: Lopatice dugačke i koso položene; čvrsto povezane, tvore dovoljno zatvoren kut s nadlakticom, idealno 110 – 115 stupnjeva.
Nadlaktice: Dugačke i dovoljno koso položene.
Laktovi: Čvrsti, nisu izbočeni, ni uvučeni.
Podlaktice: Dugačke i ravne.
Zglobovi došaplja (carpus): Vrlo čvrsti i glatkih linija.
Prednja došaplja (metacarpus): Snažna i kratka, što je moguće više okomita prema tlu ili samo vrlo blago kosa prema naprijed.
Šape: Okrugle, mačje, zatvorene, prsti zasvođeni; jastučići debeli i elastični; nokti tamni i snažni.

STRAŽNJI UDOVI:
Opći izgled: Snažni, ali ne teški; sa strane gledano stražnje noge su okomite, a odostraga gledano su savršeno paralelne.
Bedra: Srednje dužine, široka i snažno mišićava.
Koljena: Otprilike na okomitoj liniji s kukovima, uobičajenih kutova.
Potkoljenice: Srednje dužine, široke i mišićave.
Skočni zglobovi: Nisko spušteni, široki i mišićavi, umjerenog kuta.
Stražnja došaplja (metatarsus): Čvrsta i kratka, čaporci nepoželjni.
Šape: Mogu biti blago ovalnog oblika; zatvorene, prsti zavođeni; jastučići debeli i elastični, nokti tamni i snažni.

HOD / KRETANJE: Živahno i slobodno kretanje u svim načinima hodanja; belgijski ovčar je dobar galoper, ali njegovo uobičajeno kretanje je koračanje i posebno kas, noge se pokreću paralelno sa središnjom ravninom tijela. Pri velikoj brzini šape se približavaju; u kasu iskorak je srednje dužine, kretanje lako i ujednačeno s dobrim potiskom odostraga, dok leđna linija ostaje čvrsta, a prednje noge se ne podižu previsoko.
Uvijek u kretanju belgijski ovčar djeluje neumorno; kretanje mu je brzo, elastično i živahno. U stanju je iznenada promijeniti smjer pri punoj brzini. Zahvaljujući svojem karakteru koji obiluje energijom i želji da čuva i štiti, sklon je kretanju u krugovima.

KOŽA: Elastična, ali napeta po cijelom tijelu. Rubovi usnica i očnih kapaka jako pigmentirani.

POKROV I VARIJETETI: Kako se kod belgijskog ovčara pokrov razlikuje po dužini, smjeru, izgledu i boji, ova je osobina prihvaćena kao kriterij za razlikovanje četiri varijeteta Groenendael, Tervueren, Malinois i Laekenois. Ova se četiri varijeteta odvojeno ocjenjuju i svakom se može dodijeliti CAC ili CACIB s rezervama.

DLAKA: U svim varijetetima dlaka treba biti gusta, priljubljena i dobre građe, s vunastom potdlakom koja tvori izvrstan zaštitni pokrov.

A. DUGA DLAKA: Dlaka je kruta po glavi, vanjskom dijelu uha i donjim dijelovima nogu, osim stražnjeg dijela podlaktice gdje je od lakta do zgloba došaplja prekrivena dugom dlakom – zastavicama. Dlaka je dugačka i glatka po ostalim dijelovima tijela, a duža i obilnija oko vrata i po pretprsju gdje tvori ovratnik. Ulaz zraku je zapriječen debelim čupercima dlake. Od korijena uha dlaka je odstojeća i uramljuje glavu. Stražnji dio bedra je prekriven jako dugačkom i obilnom dlakom koja tvori «gaće». Rep je odlakan jako dugačkom i obilnom dlakom koja tvori perjanicu.
Groenendael i Tervueren imaju dugu dlaku.

B. KRATKA DLAKA: Dlaka je vrlo kratka po glavi, vanjskoj strani ušiju i donjim dijelovima nogu. Kratka je po ostalim dijelovima tijela, a punija po repu i oko vrata gdje tvori ovratnik koji počinje kod korijena uha i proteže se do grla. Isto tako i stražnji dio bedra je odlakan dužom dlakom. Rep je poput četke, ali ne tvori perjanicu.
Malinois ima kratku dlaku.

C. OŠTRA DLAKA: Ono što posebno karakterizira oštrodlaki tip je oštrina i suhoća dlake, koja je uz to i hrskava i čupava. Dužine je oko 6 cm preko cijelog tijela, kraća je po njuški, čelu i nogama. Dlaka oko očiju i njuške ne treba biti toliko dugačka da zakriva oblik glave. No, bujna odlakanost njuške je važna. Rep ne tvori perjanicu.
Laekenois ima oštru dlaku.

BOJA:
Maska: Kod Tervuerena i Malinoisa maska mora biti jako izražena i širiti se da obuhvati gornju i donju usnicu, kutove usnica i očne kapke odjednom. Traži se pigmentacija na najmanje šest točaka: dva uha, dva gornja očna kapka, dvije usnice (gornja i donja) – koja mora biti crna.
Crni preljev: Kod Tervuerena i Malinoisa crni preljev znači da dlake imaju crni vrh koji zasjenjuje osnovnu boju. Ovo zatamnjenje se širi kao plamen, i ne smije biti prisutno kao velike pjegaste oznake ili kao prave pruge (tigrasto). Kod Laekenoisa crno zasjenjenje je samo blago izraženo.

Groenendael: Samo jednobojna crna.

Tervueren: Samo jelenja boja sa crnim preljevom ili siva boja sa crnim preljevom, sa crnom maskom; jelenja osnovna boja je poželjnija. Jelenja boja je bogata, ne svijetla, niti ne djeluje isprano. Pas koji nema jelenju boju sa crnim preljevom ili nema dovoljno jak intenzitet boje ne može se smatrati elitnim primjerkom.

Malinois: Samo jelenja boja sa crnim preljevom i sa crnom maskom.

Lakenois: Samo jelenja boja s tragovima crnog preljeva uglavnom po njuški i repu.

U svim varijetetima: toleriraju se male bjeline po prsima i nožnim prstima.

VELIČINA, TEŽINA I MJERE:
Visina u grebenu:
Idealna visina je: - 62 cm za mužjake
- 58 cm za ženke.
Granice: 2 cm manje ili 4 cm više.

Težina: Mužjaci oko 25-30 kg.
Ženke oko 20-25 kg.
Mjere: Uobičajene mjere odraslog belgijskog ovčara visine 62 cm u grebenu su:
  • Dužina tijela (od vrha ramena do sjednih kvrga): 62 cm.
  • Dužina glave: 25 cm.
  • Dužina njuške: 12,5 – 13 cm.

GREŠKE: Bilo koje odstupanje od osobina navedenih u standardu smatra se greškom, a njezina težina se procjenjuje prema stupnju njezine izraženosti.
  • Opći izgled: Nezgrapan, bez elegancije; prelagan ili pretanak; visina veća od dužine; oblika pravokutnika.
  • Glava: teška, presnažna, bez paralelnih linija, nedovoljno isklesana ili suha; čelo prezaobljeno; stop previše naglašen ili preplitak, njuška prekratka ili previše šiljasta; rimski nos; nadočni lukovi ili jagodice previše naglašeni.
  • Nos, usnice i očni kapci: tragovi depigmentacije.
  • Zubalo: loše nanizani sjekutići. Ozbiljna greška: Manjak jednog sjekutića (1I), jednog premolara 2 (1 P2), jednog premolara 3 (1 P3), ili tri premolara 1(3 P1).
  • Oči: svijetle, okrugle.
  • Uši: velike, dugačke, preširoke u korijenu, nisko nasađene, nošene okrenuto prema van ili unutra.
  • Vrat: tanak, kratak ili duboko usađen.
  • Tijelo: predugačko; prsni koš preširok (cilindričan).
  • Greben: ravan, nizak.
  • Gornja linija: linija leđa i/ili slabina dugačka, slaba, uleknuta ili povijena.
  • Sapi: previše kose, nadgrađene.
  • Donja linija: previše ili premalo spuštena; preizražen trbuh.
  • Rep: prenisko usađen; nošen previsoko; tvori omču, iskrivljen.
  • Udovi: kosti prelagane ili preteške; lošeg uspravnog stava sa strane (npr. prednja došaplja previše kosa ili preslabih zglobova), od naprijed (šape se iskreću ili uvrću, izbočeni laktovi i dr.), ili odostraga (stražnje noge preblizu ili preširoko postavljene, bačvastog stava, skočni zglobovi preblizu ili preširoko međusobno postavljeni i dr.); premalih i pretjeranih kutova.
  • Šape: raširene.
  • Hod: u kretanju vezan, prekratkog iskoraka, preslabog potiska, slabog prijenosa preko leđa, iskoraci visoko dizanih nogu.
  • Pokrov: kod sva četiri varijeteta: nedostatna poddlaka.
  • Groenendael i Tervueren: vunasta, valovita ili kovrčava dlaka; nedovoljno dugačka dlaka.
  • Malinois: dlaka poluduga gdje treba biti kratka; glatke dlake; oštre dlake raspršene među kratkom dlakom; valovita dlaka.
  • Laekenois: dlaka predugačka, svilenasta, valovita, crisp-dlaka ili kratka; tanka dlaka raspršena u čupercima u oštroj dlaci; predugačka dlaka oko očiju i donjeg dijela glave (brada); čupav rep.
  • Boja: za sva četiri varijeteta: bijele oznake na prsima koje tvore kravatu; bijele oznake po šapama koje se šire iznad prstiju.
  • Groenendael: crvenkaste nijanse boje dlake; sive gaće.
  • Tervueren: siva boja.
  • Tervueren i Malinois: tigravost; nedovoljno tople nijanse boje; nedovoljno ili premalo crnog zasjenjena ili oznake po tijelu; nedovoljno izražena maska.
  • Tervueren, Malinois i Laekenois: presvijetla jelenja boja; osnovna boja koja je jako razrijeđena (kao isprana) smatra se ozbiljnom greškom.
  • Temperament: psi kojima nedostaje samopouzdanja ili su previše razdražljivi.

DISKVALIFICIRAJUĆE GREŠKE:
  • Temperament: agresivnost ili plahost.
  • Opći izgled: pomanjkanje tipičnosti.
  • Zubalo: podgriz; predgriz, iako postoji kontakt (obrnut škarast zagriz); križani zagriz; odsustvo jednog očnjaka (1 C), jednog gornjeg derača (1 P4) ili donjeg derača (1 M1), jednog molara (1 M1 -u gornjoj vilici- ili 1 M2; M3 se ne uzima u obzir), jednog premolara 3 (1 P3) plus još jedan drugi zub ili ukupno tri zuba (isključujući premolare 1) ili više.
  • Nos, usnice, očni kapci: jako izražena depigmentacija.
  • Uši: ovješene ili umjetno uspravljene uši.
  • Rep: nepostojeći ili skraćivan., kod štenjenja ili zbog kupiranja; previsoko nošen, prstenast ili zakolutan.
  • Pokrov: odsustvo poddlake.
  • Boja: boje koje ne odgovaraju opisanih varijetetima; previše raširene bijele oznake po prsima (pogotovo ako dosežu do vrata); bjelina po šapama koja se diže do polovice prednje strane došaplja i tvori čarape; bijele oznake na drugim mjestima osim pretprsja i nožnih prstiju; odsustvo maske, uključujući i njušku svjetlije boje od ostale dlake kod Tervuerena i Malinoisa.
  • Veličina: Izvan dozvoljenih granica.

Svaki pas koji pokazuje očitu psihičku abnormalnost ili abnormalnost u ponašanju treba biti diskvalificiran.

N.B.: Mužjaci trebaju imati dva, očigledno normalna testisa potpuno spuštena u skrotum.

CROSSBREEDING – PARENJE IZMEĐU VARIJETETA:
Svako parenje između varijeteta je zabranjeno, osim u izuzetnim okolnostima, kad tu zabranu može povući odgovarajuće, službeno tijelo za uzgoj (tekst iz 1974, napravljen u Parizu).

 

Pasmina IZBORNIK

Standard
Povijest pasmine