|
U Belgiji su
krajem 1800. godine postojali brojni stočarski psi, koji su bili
raznolikog izgleda i dlake. Kako bi sredili takvo stanje ljubitelji
tih pasa udružili su se i zatražili pomoć profesora A. Reula s
Veterinarsko-medicinske škole Cureghem, kojeg treba smatrati pravim
pionirom i osnivačem ove pasmine.
Pasmina je službeno nastala između 1891. i 1897.
godine. U Bruxellesu je 29. rujna 1891. godine osnovan Klub za
belgijske ovčare (Club du Chien de Berger Belge), a iste je godine u
Cureghemu, 15. studenog, profesor Reul okupio 117 pasa, od kojih je
izabrao najbolje primjerke. Sljedećih godina započelo se s pravim
selektivnim uzgojem u bliskom srodstvu s nekoliko rasplodnjaka.
Do 3. travnja 1892. godine Klub za belgijske ovčare
napravio je prvi detaljan standard pasmine. Dozvoljena je samo jedna
pasmina s tri varijeteta dlake. No, kako je pasmina bila u rukama
običnih ljudi nije još stekla službeni značaj. Zbog toga je prvi
pas upisan u rodovnu knjigu Royal Saint-Hubert Society tek 1901.
godine.
U slijedećem razdoblju istaknuti promotori iz
redova zaljubljenika pasmine bili su odlučni ujednačiti tip pasmine
i ispraviti greške. Može se reći da je do 1910. godine utvrđen
tip i temperament belgijskih ovčara.
Tijekom povijesti belgijskih ovčara često puta je
pitanje prihvatljivih varijeteta i boja izazivalo žučne rasprave. S
druge strane, pitanja morfologije, temperamenta i radne podobnosti
pasmine nikad nisu bila sporna.
|
Povijest pasmine 
